sr
Books
Borislav Pekić

Zlatno runo II

Tamo gde se čudesno susreću prošlost i budućnost stvoren je jedan od najboljih romana srpske književnosti…

„Da si ti mene tome učio umesto što sam pred gostima morao da recitujem beslovesne himne svetome Savi i da ponavljam kako onaj ko laže taj i krade, ko krade ubija, a ko ubija ne vešalima završava, kad je već i poslednjoj budali na svetu jasno da je istina upravo obrnuta, da ko najviše laže posatje moćan, ko krade bogat, a ko najviše ubija ne završava na omči, nego u đačkoj čitanci…“ Borislav Pekić

Oživljavajući nam porodicu Njegovan, u istorijskim sunovratima i značajnim događajima od antičkih vremena, preko Sulejmana Veličanstvenog, do Drugog svetskog rata, Pekić nas kroz ovaj roman vodi do krajnje mitske metafore, plovidbe Argonauta na Istok, po zlatno runo Života.

„Zlatno runo obeležava čitavu jednu istorijsku epohu i stoji u samom vrhu književnosti napisane na srpskom jeziku u drugoj polovini XX veka. (…) Roman je ostvaren kao ciklus od sedam velikih samostalnih delova, koji su iznutra povezani porodičnom sudbinom balkanskih Cincara, pomešanih sa srpskim stanovništvom i srpskom građanskom klasom u njenom usponu u raspadanju.” Predrag Palavestra

„Zlatno runo je klasik naše književne epohe i udžbenik za mnoge pisce, alem-kamen jedne književnosti.” Anđelka Cvijić

Prvi put ekskluzivna kolekcija celokupnog književnog opusa Borislava Pekića.
465 printed pages
Original publication
1978
Publisher
Laguna
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Quotes

  • Marija Petrovichas quoted2 years ago
    Ne znajem je li se sećaš, kiria? Dvor okreno topove na Skupštinju. Deputati narodni za to čuli pa, na formu Francuza, zaključili da se ni na kaku pretnju ne razilazidu. Pre da bracki zagrljeni izginedu nego da se izdajničkom i tiranjskom knjazu pokore. Ali se još ni mastiljo sa zapisnika te termopilske odluke nije sasušilo, neko viknu „Vojska“, i narodni deputati, još onako konvenjtski zagrljeni, zaglafiše vrata, sve žifo izgaziše, i bi se načisto po kućama rasturili da narod sa sokaka nije puške na njih uperio, te ih natrag povrnjuo. Natrag u istoriju, gospođo, iz koje hteli sasvim simeonski, cincarski da uteknu.

    Kako se gdi okreneš – zaključuje deda – u toj našoj politici na puščanu cev naiđeš. Puške i noževi na sve strane. A iznad, topovi zjape… Čuo sam da čak i bivši knjaz, kad ga oko astala vijali da potpiše abdikaciju, razdrljio mundir i zavapio: Pucajte ako sam kriv. Čak ni prvo pravno lice u državi ne očekuje da se posao obavi perom, nego metkom!… I u takvoj zemlji, od koje bi se i Herkules prepao, ti oćeš da ministruješ? Oćeš da politiziraš ovde, gde sve živo iz pojasa kuburu vadi čim iz pameti više nema šta da izvadi?… Samo će da izgineš, Firmu u trošakbaciš! O nesrećo – o tis anankisl…

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)