Lejlaaaa! Treba da znaš da su sve moje vatre u toj tekiji potekle od tebe i da su mi oči neprestano lile suze da bi ih ugasile. Kao što su na putu ka tebi moji brodovi od pčelinjeg voska, koje sam nakrcao tvojom ljubavlju, potonuli u dubine vatrenog mora, tako sam i ja uporno plakao i topio se… Gorela mi je nit života. Plamenovi u mojoj glavi, koji su zapalili grad, stalno su iznova razgorevali vatre, Lejlaaa!