Ona prije mene

Najjači udar osjećaju oni koji su nam najbliskiji.

Za alkoholičare kažu da postoji trenutak u kojem konačno udare u dno. Nitko vam ne može reći kada je vrijeme da prestanete, nitko vas ne može nagovoriti. Do tog dna morate doći sami, shvatiti o čemu se radi i tek tada, jedino tada, imate izglede za to da preokrenete stvar

ožiti neko malo poboljšanje, da vidite hoće li ga prihvatiti

Promijeniti temu

doći Edward Monkford? Im

a, recimo onda to ovako… Je li taj prekid konačan?

Svi traže nekoga tko će se pobrinuti za tu zbrku koja nam vlada u glavi, zar ne?

»Ljudi vole govoriti o okretanju nove stranice. No ona istinski mora biti posve nova i čista, a ne siva i zamrljana od nečega što je na njoj eventualno već bilo napisano.

Prema navodima na raznim stranicama posvećenima psihologiji, sociopat iskazuje:

površni šarm

osjećaj da polaže pravo

patološke laži

Takva se osoba:

brzo počne dosađivati

sklona je manipuliranju

nema grižnju savjesti

ne raspolaže rasponom emocija

Pojedinci s narcisoidnim poremećajem ličnosti:

smatraju da su nadmoćni drugima

ustrajno traže da dobiju najbolje od svega

egocentrični su i vole se hvaliti

lako se zaljubljuju i veličaju predmet ljubavi,

a onda mu jednako lako pronalaze mane

Kad me netko pita ›Zašto su svi muškarci takvi?‹ odgovaram ›Zašto su svi muškarci koje biraš takvi?‹ Freud govori o nečemu što se naziva kompulzivnim ponavljanjem. Odnosno, o obrascu u kojem osoba unedogled iznova proživljava istu seksualnu psihodramu, pri čemu se drugim ljudima dodjeljuje ista, nepromjenjiva uloga. Na podsvjesnoj, pa čak i svjesnoj razini, ljudi se nadaju da će tako iznova napisati priču, promijeniti ishod, poboljšati ono što je ranije bilo pogrešno. No posve neizbježno, odnos uništavaju one iste mane i nesavršenosti koje oni sami unose u njega, točno na isti način.«

Vrlo se teško otvarala — što je klasičan znak niske razine samopoštovanja.«