Pažnju zaslužuje Betovenov odnos sa Geteom, koji je već bio obezbedio status najvećeg umetnika među savremenicima. Dvojica genija su, pored sveg uzajamnog divljenja i priznanja, ipak gajila izvesne rezerve jedan prema drugom. Gete o Betovenu, sa karakterističnom finom ironijom, beleži: „Zapanjio me njegov talenat, ali je na nesreću neukrotiva priroda; ne greši sasvim kada svet smatra mestom dostojnim prezira, ali ne čini mnogo da bi ga popravio.“