Bastadur

Život ti je ka voda. Ona se ne opire preprekama koje se pred nju nađu, ona ide svojim putem. Rijeka teče drugoj rijeci, ne zato što je veća, no zato što je niža. Velike vode na svom dalekom putu teku zahvaljujući poniznosti zbog koje joj druge vode pritiču. Svaka poniznost nije poništavanje sebe, mada se tako čini. Tako se raste.

– Snaga nije kuraž, još manje junačenje. Snaga se mjeri trpljenjem, koliko može da se izdrži.

Oduvijek se narod najlakše porobljavao strahom

Loš čovjek u svemu traži svoj odraz, hrani se tuđom nesrećom, izaziva druge na zlo jer tako pronalazi opravdanja za svoje neljudskosti.

Neki ljudi žive u inat životu i svemu što im donese, obično po ne mnogo darežljivom usudu koji je zapisan ko zna gdje i kad

Mladost je puna opsena. Srce neotrovano izdajama i prevarama spremno je da se otvori na najmanju naznaku topline, zato što još uvijek vjeruje da je život darežljiv. Svako vrijeme ima svoj vakat. Svaka mladost ponese se nadama. Svaka ljubav ima svog junaka koji u nju vjeruje malo više od onog drugog. Oduvijek je tako i tako će biti dok je čovjeka. Rijetko se potrefi da ljubav koja se daje od istoga jednako primi.

Loš čovjek u svemu traži svoj odraz, hrani se tuđom nesrećom, izaziva druge na zlo jer tako pronalazi opravdanja za svoje neljudskosti.

Dođe dan kad se ukrste ljudski putevi, poslije kojeg ništa ne ostane isto i nikad se ne bude načisto da li bi se opet tuda krenulo kad bi se vrijeme unazad vratilo. Bolje što je tako.

Strahovi mame čovjeka i gone ga da se sa njima suoči ne bi li ih savladao.

Klica života najsnažnija je tamo gdje se čini da života nema.